Šta je to što bi svaka djevojka trebala da zna? 🤔 Šta, šta, šta? Da kada postane mama, nikad više neće biti sama. Mislim, ajde, razumljivo je – imaš bebu, imaš muža – naravno da nećeš biti sama. Ali ne, ne – niste shvatili! „Nikad nećeš biti sama“ znači BUKVALNO! Nikad nećeš moći otići u WC bez pratnje!

Znate ono kad odete negdje, u kafić, klub, mjesto gdje ima dosta ljudi – pa pitate drugaricu da ide s vama do WC-a, da vam čuva stražu? E, ovdje ne moraš ni pitati – mali krpelj ide za tobom i u ovom slučaju ne čuva stražu, nego sjedi s tobom. Ili te gleda. Dok sjediš na WC šolji. A ako kojim slučajem zatvoriš vrata, stajaće ispred i plakati. Plakati kao da si ih napustila. Otišla. Ostavilaaa ih ciganima.

A da ne pričam o drugim osnovnim životnim stvarima! Ako pokušaš da se istuširaš (a nema ko da je pričuva), vjerovatno će da viri i provjerava đe si. Pitaće te može li s tobom da se kupa. Ako spremaš ručak, kao sudija u Masterchef kuhinji, obilaziće te i gledati. Okicama moliti da joj pokažeš šta to spremaš i da li može da proba.

Kafu ako skuhaš – možeš na nju i zaboraviti! U našoj kući se pije hladna. Ili se prospe na pola. Dva gutljaja da se razbudiš – sasvim su dovoljna za cio dan. Da li da nabrajamo dalje? 😁

Djeca su fascinantna! Tako mala, a tako namazana 😁 Nije ni čudo kad kažu da se danas djeca rađaju s fakultetom! Tačno znaju šta treba, a šta ne treba, ali više vole da rade ono što im se brani. Evo primjera: ako sam u bilo kojoj situaciji rekla „ne“, ona bi me samo pogledala, ali rukicom bi i dalje istraživala to što ne smije da dira. Onda ja ponovo: „nemoj“, „nemoj“, pa opet „nemoj“… i kad joj dosadi moja priča – samo prevrne to što joj se ne da i ode 😁 I sad vi meni recite da me nije razumjela. Proradio balkanski inat – ako ne mogu ja, neće onda niko! 😁

Sve ih zanima, na glavu bi ti se popela samo da može dohvatiti ono što želi. Odlazak u prodavnicu više nije kao ranije. Ranije gledaš šta ti treba, kupiš i ideš. Mogla si da izađeš s jednom kesom. Sad – bez tri pune nema kupovine. I opet razmišljaš jesam li sve kupila.

Šetnja… to je tek priča za sebe! Moram da razmislim hoće li gospođa biti raspoložena za šetnju – ili ipak neće! Kad jeste, to je milina Božja – razgleda, igra se s nekom igračkicom i ĆUTI 😊 Ali ako joj nije dan… možeš i na glavu da dubiš – džaba ti! Viče kao magarac. U većini slučajeva završim tako što kolica guram jednom rukom, dok je u drugoj nosim. I obično se okrene pola ulice jer ona ne plače, ona se krevelji! I to namjerno. Jer zna da će tako skrenuti pažnju na sebe. Gospođa!

A spavanje… Spava se kad beba odluči. I ako odluči. Znaš ono kad si nekad mogla da legneš kad si umorna i spavaš dok se ne naspavaš? E pa – to više ne postoji. Sad spavaš kao vojnik. Na pola oka. Stalno u pripravnosti.  Ako se malo mrdne ti si budna.

Ako kojim slučajem zaspi pored tebe – ne pomjeraj se. Ne kašljucaj. Ne pomišljaj da se udaljiš. Jer čim osjeti da si se pomjerila, a zna ona da si ti krenula da ideš od nje, piši propalo. Oči širom otvorene, kao da joj nisi obezbijedila osnovna ljudska prava. A ti, sva ukočena, ležiš na ivici kreveta, gledaš u plafon i moliš se da čim prije utvrdi san da možeš pobjeći i osamiti se. Što dalje od svih 😁

I tako, dan ti prođe u trku. Večera na kašiku, kafa zaboravljena, ruka ti se trese od gladi, a duša… duša ti je puna. Kad je konačno uspavaš, sjedneš i pogledaš je kako spokojno diše – sve stane. Sva nervoza, umor, ludilo… nestane.

Jer, iako više nikad nisi sama – više nikad nisi ni prazna.

Nikad nemaš mira – ali zato imaš sve što ti treba.

I znaš da bi sve ovo ponovila. I WC s publikom, i tuširanje uz komentatora, i šetnje sa scenom za seriju… jer kad te pogleda tim okicama – znaš.

Znaš da si tu đe treba da budeš.

Mama. I nikad više sama. ❤️