U posljednje vrijeme digla se velika prašina oko jednog, po meni sasvim prirodnog pitanja: treba li se beba uspavljivati uz dojku? Mišljenja su podijeljena, a frka – kao da se radi o pitanju opstanka čovječanstva. Često čujem kako bebe treba da se nauče da se same uspavljuju, kako treba da postanu samostalnije, da imaju svoj prostor, svoju sobu, svoj mir i komfor…

Sve to zvuči divno – za nekoga ko to sebi može da priušti. 😅

Iskreno, mislim da su neke stvari previše naduvane. Pravimo zbrku sebi i drugima. Zaboravljamo ono osnovno – djeca su djeca! Žele nas, našu pažnju, ljubav. Žele povezanost. Žele da znaju da su sigurna. A iskreno i mi „matori“ to isto želimo! Želimo da nas neko voli, mazi, pazi, da budemo nečiji centar svijeta.

A kad je riječ o bebama – odjednom: „Ne daj previše pažnje, razmaziće se!“
A zamislite da vaš partner prema vama pokazuje toliku dozu „odmjerenosti“ – pa već biste pitali: „Je li ti to voliš drugu?“ 😅

Dobro, malo sam skrenula s teme, ali shvatate poentu.

Naša djeca su naše bebe ma koliko god imala godina. Uvijek će biti ona mala stvorenja koja smo nunali, mazili, ljubili… I vrijeme leti! Doći će dan kad više nećemo moći da ih stignemo, a kamoli da ih mazimo kao sad. Zato savjetujem, iskoristite svaki trenutak!

Ja svoju bebu dojim. Imam mlijeka, i ona voli da sisa pred spavanje ili dremku. I zašto bih joj to uskraćivala? Njoj je to kao melatonin, a meni kao relaks terapija. Povezujemo se, mazimo, ljubim je u glavicu, u ručice – dok ona tim istim ručicama pokušava da mi iskopa oči. 😁 Ali ne smeta mi! Znam da mi na taj način pokazuje ljubav i zahvalnost. To je naš trenutak i naš način povezivanja.

Zašto bih to mijenjala zbog nečijeg komentara na Instagramu? Ili zbog neke „teta Slavice“ koja kaže da će mi se „navući na sisu“ i nikad više neće sići s nje? Pa nisam primijetila da žene šetaju gradom sa bebama prikačenim za dojke – nešto kao pirsing? Modni detalj? 😁

Za sve „teta Slavice“, evo jedan činjenični podatak:
Istraživanja pokazuju da dojenje:

– pomaže regulaciji sna i tjelesne temperature kod beba

– smanjuje nivo stresa i kod majke i kod djeteta

– podstiče razvoj emocionalne sigurnosti

Kao što sam već pisala u jednom od blogova – bliskost s majkom za bebu nije luksuz, nego potreba. Kroz ljudsku istoriju, preživljavanje beba zavisilo je od stalnog prisustva majke. Zato se pitam – zašto bi uspavljivanje uz dojku bilo problem?

Moja beba se od rođenja uspavljuje uz dojku. I nikad nisam osjetila da je to problem. Kako rastemo, ta navika ostaje, ali ona lijepo prespava noć. Ponekad se probudi, traži malo da sisa, pa spava do zore – bez problema. I da, spava s nama u krevetu.

Primijetila sam čak da joj je san duži i mirniji kad spava uz nas, nego u svom krevetiću. I sigurna sam da nije slučajno – osjeća nas, naše mirise, naše prisustvo, i zna da je sigurna.

Na kraju – ne postoji samo jedan ispravan način. Postoji ono što vama i vašem djetetu odgovara. I ako vam prija da spavate zajedno, ako dojite pred spavanje, ako se uspavljuje na dojci – to je vaša stvar. Niko ne poznaje vaše dijete bolje od vas.

Zato, mame, slušajte svoje srce. Ne teta Slavicu. 💕

Vaše @majkepanicarke