Blíže nam se praznici i hiljadu stvari i ideja vrti nam se po glavi. Toliko toga možemo da podijelimo s vama, a sada ćemo vam ispričati kako smo dočekali Novu godinu prvi put kao mame. U našem svijetu život se prosto dijeli na dva dijela – prije djece i poslije. Ne u lošem smislu, već zato što mi više nismo iste osobe. Osjećamo se drugačije, razmišljamo drugačije, pa čak je i novogodišnja euforija drugačija.

Sjećam se sebe te prve godine, beba ima svega dva mjeseca, jedva progledala, mene i ne vidi kako treba, a ja oduševljena novogodišnjom rasvjetom i presrećna što ću joj pokazati okićen grad i jelku sa lampicama. U glavi već zamišljam kako će se oduševiti. Beba od dva i po mjeseca. Bravo Tijana, genije. 🤣 Ona je zapravo bila u fazonu: „Daj ti meni mama mlijeka, znaš kako ću se oduševiti“, a lampice ćemo izgleda gledati iduće godine. 😁

Novu godinu smo uvijek slavili tako što idemo negdje, gdje god, samo da nismo kući. To nam je već postala tradicija otkad smo zajedno – pa makar i u obližnji grad koji je pola sata udaljen kolima. Tako smo i te prve godine krenuli na Žabljak. Auto pun kao da se selimo, a ne idemo na par dana. Uz naše dvije ručne torbe, jedan manji kofer (njen 😁) pa putni krevetac, ljulja bez koje nismo mrdnuli nigdje… i na sve to – ponijeli smo i jelku. Da, jelku! Ona naša idealna – ne kitiš je, samo uključiš u struju i svijetli. Željeli smo zajedničku sliku sa bebom pored jelke i zato je morala poći sa nama. Beba je, naravno, zaspala oko devet–deset te noći, briga je bilo i za jelku i za lampice, ali nama je bilo prelijepo jer smo bili zajedno. ❤️ I iskreno, jako se radujem predstojećim praznicima. Radujem se jer je sada velika i svjesnija, i vjerujem da će joj rasvjeta i lampice biti jednako čarobne kao i meni. 🥰

Ivanina prva Nova godina nije prošla tako lijepo. Pred sam kraj 2024. godine izgubila je mlijeko i morala preći na dohranu, a same praznike proplakala je zbog osjećaja nemoći i misli da je loša majka jer više ne može dojiti. Svi znamo da nije tako, ali nam je bilo teško što se tako osjećala. Bila je u strahu kako će beba prihvatiti novu ishranu i da li će biti bolesna, pa je novogodišnja euforija za nju bila potpuno u drugom planu. Doček je provela kod kuće sa prijateljima, iako nije bila raspoložena, ali je veče ipak ispalo lijepo. Beba je zaspala oko deset i preskočila vatromete, ali je prvo jutro nove godine bilo puno ljubavi, mira i maženja. Imali su i posjetu Deda Mraza što joj je posebno značilo.
Sve u svemu, nada se boljem početku sljedeće godine, a i mi zajedno sa njom, jer je 2025. bila teška i bolna za nju i njenu porodicu. Ipak, naučila ih je ono najvažnije – da je bitno da su zajedno, živi i zdravi. A nama je ona dokazala da je lavica, veliki borac i žena sa hiljadu razloga zbog kojih je volimo. ❤️
Majin prvi doček sa bebom je bio nešto o čemu su dugo maštali. I evo ga, došao je. Tokom čitavog dana bili su prepuni emocija 🥹 Za sam doček odlučili su da ostanu kući, samo njih troje i kućni ljubimac. Spremili su divnu večeru, a beban je po prvi put probao rusku salatu i od tog dana zavolio majonez
Razmišljali su da li da idu negdje, da pozovu nekoga, ali su shvatili da žele biti samo oni.
Beba je zaspala oko 20h u njihovom zagrljaju.
Plašili su se da li će ga petarde probuditi, ali te noći spavao je kao anđeo. Kada je ponoć otkucala, dočekali su novu godinu sa babyphonom u ruci, zahvalni što u novu godinu ulaze kao porodica ❤️
Vatromet je šarao nebo a beban je spavao mirno, definitivno na mamu povukao 😁
Nakon toga legli su, zagrlili svoje čedo i zaspali zajedno. 🥰

Ispričajte nam i vi vašu priču. Kako ste vi proveli prvu Novu godinu sa svojom bebom? Sigurne smo da je to bilo vaše najljepše iskustvo i da će svaka godina biti posebnija. Jer Nova godina nas nekako podsjeti da život ide, ali je bitno da se radujemo i da uživamo u malim stvarima, kao npr novogodišnjim lampicama 😁🥰
Vole vas i ljube vaše @majke_panicarke