I svet je stao u tom trenutku, i sva ljubav sveta osetila se u jednom dodiru, i osmeh je bio taj najskuplji na svetu….

Kao mlade,tinejdžerke,šetale smo hodnicima medicinske škole, smejale se, plakale posle raskida, šaputale imena simpatija krišom po hodnicima, preslišavale se na odmorima, slavile maturu. Ni slutile nismo dokle će nas voditi život. Uvek misliš zauvek. Ali već tad naučiš da ne traje baš sve zauvek. Imale smo uspone i padove. Imale smo lepe i loše dane. Svadjale smo se i mirile. Nismo se vidjale nekad i mesecima. Nismo se čule i nedeljama. Ali smo uvek bile tu jedna za drugu, u bilo koje doba dana ili noći.
I tako godina za godinom, nizali su se uspesi i padovi, a nas dve smo korak po korak ostvarivale želje koje smo imale kao dve tinejdžerke. Kad jedna posustane,druga je tu da je pogura,prodrma i ohrabri. Nismo se dale.
I kao da je prošao jedan dan, a prošlo je 16 godina i vidi,imamo porodicu. Mislile smo to je to, sad će sve ići lako. Ali i tu je bilo raznih borbi.
Dok se nisu sve kocke složile baš onako kako treba da se slože.
Jedna poruka. Jedna slika. I tona sreće. Moja Maja, postaće mama! Želja se ostvarila!
Mojoj sreći nije se video kraj! Znam koliko je silno to želela i koliko se trudila da to i ostvari! Biće najbolja mama na svetu!
Počinju novi dani!
A onda je stiglo još jedno čudo. Začuli su se još jedni otkucaji srca. Bog je rešio da nas nagradi obe u istoj godini. Imaćemo vršnjake! ♥️
I baš kao što smo sve do sada prolazile zajedno, zajedno ćemo koračati i kroz najlepši period našeg života – majčinstvo!

Znate li kad sam bila najviše uplašena u životu? To veče kad se ona poradjala. Hvala njenom mužu do neba i nazad što je preuzeo i javljao mi sve onda kada ona više nije mogla. Kada bi znao samo koliko je mira unosio svakom porukom, i koliko je radosti donela ta jedna poruka i slika kada je sve bilo završeno.

Ponosno sam je gledala na prvom video pozivu, moj borac je to izgurao kako treba. I da vam kažem, a vi mislite šta god želite, moj švrća se meni već tad odma nasmešio, zna on ko ga voli najviše odma posle roditelja!

Naš prvi susret.
I svet je stao u tom trenutku, i sva ljubav sveta osetila se u jednom dodiru, i osmeh je bio taj najskuplji na svetu.

A tek susret naše dece, pa to je neopisiva ljubav od rodjenja.


Zašto niko nikad ne priča o ljubavi prema detetu najbolje prijateljice?
Porodicu ne možemo da biramo, ona je takva kakva jeste. Ali prijatelje, njih mi sami biramo i oni su naše ogledalo. Samim tim je ljubav prema detetu najbolje prijateljice jedna posebna ljubav.
Držala sam mog švrću u rukama i moju princezu u stomaku. Čitav svet na jednom mestu. Znate da ima najlepši osmeh? A te oči. Ma odmah ga za zeta uzimam. To je dogovorena priča.
Bože koliko sam srećna. I ko ti to može platiti druže? Ko?
Ne postoji novac na svetu koji može kupiti to.
Ma gde bili na svetu, naša deca već imaju svoje najbolje prijatelje.
Znam, znam sada ćete pisati u komentarima „Ne mora da znači da će se njih dvoje družiti, da će se slagati kao vas dve…“ Odmah ću vam reći, nemate vi pojma! Sve je to već odavno rešeno!

Vaše @majkepanicarke


Оставите одговор