Moram nešto da vam priznam. 🫣
Mnogo sam se ulijenila. Odavno nisam ništa pisala. 😢 Stalno imam neke izgovore, nemam inspiracije, a znam vrlo dobro da će, kad jednom krenem da pišem, riječi same navirati. Zato rekoh: evo mi praznog papira i malo slobodnog vremena, pa da vam se javim. 😍
Nakon dvije godine pauze, počela sam da radim. Iskreno, malo me je bilo strah. Hoću li se uhodati? Hoću li sve stizati?
Jer, ljudi moji, kad u kuhinji krene posao, nema praznog hoda! Ako se ne organizuješ kako treba, sve pada u vodu. Ili kasniš, ili ti nešto izgori, ili na nešto zaboraviš… 😂 Da, za one koji ne znaju, ja radim u kuhinji. 😁
Prvo sam čekala da prođe adaptacija u vrtiću, pa onda jedna prehlada, druga, treća… Sve jedna za drugom. I taman kad sam pomislila da ćemo se malo odmoriti, desile su se neke nepredviđene okolnosti, pa sam počela da radim prvu smjenu sama.
Malena je kod muža ili kod babe, a ja na poslu.
Da li mi je svejedno što je ostavljam? Iskreno, nije. ❤️ Ali moram da priznam da mi prija što sam počela da radim.
Drago mi je jer mi se nekako i dan promijenio. Počeli su da se prilagođavaju meni, a ne samo ja njima. A kao drugo, malo i glavu razbistrim od svega.
Čini mi se da je do sada nekako sve zavisilo od mene. Briga o ćerki, kuća, ručak, odjeća, obuća, gdje je šta ostavljeno, šta treba da se uradi, šta ne smijem da zaboravim… I tako iz dana u dan.
I da vam budem iskrena, malo mi je to već dosadilo. 😅
Nemojte me pogrešno razumjeti. Volim ja svoju porodicu najviše na svijetu, ali valjda je normalno da se čovjek ponekad umori od svakodnevnice. Da poželi malo promjene, malo vremena za sebe i da se podsjeti da je, osim što je mama i supruga, i dalje ona ista osoba koja je postojala i prije svih tih uloga.
Tek sada vidim koliko mi je, pored svega lijepog što mi je donijelo vrijeme provedeno s njom, falilo i nešto moje. Da izađem iz kuće, a da ne razmišljam jesam li ponijela sve što njoj treba. Da imam neke svoje obaveze, da razmišljam o nečemu drugom, da na kraju dana osjetim da sam uradila nešto i za sebe.
I ne, ne mislim na odlazak kod frizera ili kafu s drugaricom jednom u tri mjeseca. 😂 Mislim na to da imam svoj ritam, svoje obaveze i nešto što nema veze s tim jesam li danas skuvala ručak, oprala veš ili nešto deseto 🫣
Majčinstvo je predivno, ali budimo realni, nekad je i monotono. Nekad ti dođe da pobjegneš na pet minuta, samo da te niko ništa ne pita. A onda odeš na posao, tamo te pitaju gdje stoji nešto, šta treba da se spremi i kad će biti gotovo… I shvatiš da si samo zamijenila vrstu pitanja! 🤣🤣🤣

Šalu na stranu, mislim da nam ponekad treba promjena da bismo se ponovo pronašle u svemu tome. Da se malo odmaknemo od svakodnevnice i shvatimo šta nam prija, šta nam nedostaje i šta nam je potrebno da bismo se osjećale dobro.
I samo da se razumijemo, ovo nije priča o tome da li majka treba da ostane kod kuće s djetetom ili da se vrati na posao. Svaka od nas ima svoju priču, svoje mogućnosti i okolnosti u kojima živi.
Ja sam imala priliku da budem s njom do njene druge godine i zahvalna sam na tome. Neke od vas tu priliku nijesu imale, neke nijesu ni željele da ostanu toliko dugo kod kuće, a neke bi dale sve da su mogle. I sve je to u redu.
Nijesam ja ništa bolja majka zato što sam ostala s djetetom dvije godine, kao što nijedna majka nije manje dobra zato što se vratila na posao ranije. Ne mjeri se ljubav prema djetetu brojem mjeseci provedenih kod kuće, niti se majčinstvo može svesti na jednu odluku.
Ovo je samo moja priča. Moje iskustvo, moja osjećanja i jedna nova životna faza u kojoj se tek pronalazim.
I dalje mi nije lako da je ostavim. I dalje razmišljam je li jela, je li spavala, nedostajem li joj i šta li sada radi. Ukratko, majka u meni radi prekovremeno, bez slobodnih dana i bez plaćenih doprinosa. 🤣
Ali učim da je u redu da i ja budem važna. Da ne moram baš sve sama i da nije moja obaveza da uvijek budem dostupna svima, za sve.
A koliko ću uspjeti da održim ovu filozofiju kada me sačeka gomila veša, ručak koji treba spremiti i dijete koje je odlučilo da baš tog dana neće ništa da jede osim hljeba, ostaje da vidimo! 😂
Za sada uživam u ovoj promjeni, pa ćemo o ostatku priče neki drugi put. Polako. Učimo se. ❤️
A ima li vas koje ste se nakon duže pauze vratile na posao? Kako ste se snašle? Je li vam prijala promjena ili vam je trebalo vremena da se ponovo uhodate? Baš nas zanimaju vaša iskustva. Pišite nam. ❤️ Vaše @majke_panicarke